loading...

Kažu da se Šarov i danas često kradom izvuče iz čarobnog psećeg sela i pođe da malo

0
54

Ipak se ne žalostite. Uvijek se u svijetu nađe poneko ko je zavirio u zemlju bajki, pa će
vam otud ponešto ispričati. I nikad se Zemlja bajki neće izgubiti, nego se svakim danom
primiče bliže nama.
Sad je priči kraj. Samo još nešto o surovom stražaru koji je potjerao Šarova iz varoši.
Svaku noć oko stražareve kuće, po krovu, na drveću, pod prozorom i u staroj kanti,
dernjaju se, mijauču, jauču, frkću i dreče sve gradske mačke i mačori. Srditi stražar nikad
ne može da zaspi, već skače iz kreveta i sa sabljom u ruci juri po mjesečini oko kuće i sve
se vajka:
– Uf, uf, zašto sam potjerao onoga Šarova? Sad bi me on branio od ovih prokletih maca.

STRAŠNI ZMAJ

Bio vam je to neki zmaj, jedan od onih za koje je narodna mašta utvrdila da stanuje na
planini Grmeču, i to negdje vrlo visoko, po prilici oko planina Torovina, Dobre Vode,
kod Crnog vrha ili možda u Ravnom dolu, tamo gdje je preklani neki nepoznati stvor
uplašio drvosječu Jovu Ježa i odnio mu lulu. Možda je baš taj zmaj i uplašio Jovu Ježa, a
nije nikakav drugi stvor ili neki stvor kako se rugaju ostale drvosječe.
Da se tamo po planini zaista skita i badavadžiše neki zmaj ili tako neka druga strahota,
svjedoče vam i ovi znaci:
1) Po planini se nalazi mnogo iščupanog drveća, a to može biti samo djelo onog
obješenjaka zmaja, iako šumar tvrdi da je to učinio vjetar.
2) Ljeti se na više mjesta šuma zapali tako da čak i vojska mora dolaziti da gasi požar.
Šumar, istina, priča kako taj požar dolazi od smole koja kaplje na usijani kamen ili od
neopreznih ljudi koji lože vatru, ali ja mu to, bratac, ne vjerujem. To se zmaj zaduva idući
po vrućini, pa mu iz nozdrva sve plamen suče i goru pali. Zašto bi inače vojska išla da
gasi, vojska ima topove, bubnjeve i žute mesingane trube od kojih sve grmi?
3) Kad je mećava i burno vrijeme, duboko u Grmeč-planini nešto huji i tutnji kao daleka
grmljavina. Nije to glas bure, kao što veli šumar, nego to zmaj bježi pred mećavom
tražeći svoju pećinu.
4) Kad sam jednom prolazio kroz Grmeč, nešto je u gustišu strašno šušnulo. To je zmaj
sigurno stresao svoja krila.
5) A zašto, molim ja vas, šumar uvijek ide s puškom kroz Grmeč kad tamo nema
zmajeva? Aha, ukebali smo ga: boji se zmaja!
Živio tako taj zmaj u Grmeču, živio, pa mu i dosadilo. A kako i ne bi! Medvjed mu je već
bio ispričao sve svoje priče, a znao ih je svega pet i po ako se tu uračunaju i one četiri
koje su mu iz glave izvjetrile dok je brao maline, pa još jedna koje nije mogao da se sjeti.
Vjeveričine priče sve su dubile na glavi, pa ih je bilo teško razumjeti, a vuk je, opet, znao
samo početak svake priče, a ostatak bi jednostavno pojeo. Zato je njegovo pričanje
izgledalo, po prilici, ovako:

Ostavite komentar