loading...

Pogledaj, brate Sjeverče, svu mi bundu pojeo sunčev moljac

0
24

– Mani ga, i sa mnom ti je zlo! – prošišta Sjeverac. – Bio sam noćas krenuo na more, na
promjenu vazduha, ali me iza prvih planina dočeka Jugo i tako mi ispraši leđa da me i sad
trese topla groznica.
– Pa ti ga tuži miliciji za tešku tjelesnu povredu – predloži mu čiča Zimonja.
– E, moj brate, ne smijem ti ja miliciji na oči, jer sam zimus polomio u parku mnogo
drveća, porazbijao sam prozore na gimnaziji i odnio čitavo tuce đačkih sveski – požali se
Sjeverac.
– A za sveske se ne boj – reče čiča Zimonja. – Možda je čak i korisno što si ih odnio, jer
u njima ima bezbroj pogrešnih računa, rđavih crteža i debelih dvojki.
– Tako je! – potvrdi Sjeverac. – U jednoj svesci čak sam i to pročitao da Proljeće dolazi
15 februara.
– Uhu, uhu, uhu! – povika čiča Zimonja. – Zašto taj đak nema četiri uveta, pa da ih tri
sata zavrćem, šarafim, zasukujem, odsukujem, trljam i ribam!
Tog dana Sjeverac i čiča Zimonja odoše na vrh planine i kukom na ledu napisaše ovu
objavu:

STRAŠNA OPOMENA
Preko ove planine najstrožije se zabranjuje prelaženje dvojici nepoznatih skitnica
nomadskog porijekla, a to su:
1) Proljeće, dječak plave kose, modrih očiju, brkova nema, nosi šarenu košulju, bos i bez
kape, voli da se igra “škole” i “šapca-lapca”, jede rane trešnje i spanać i bez prestanka se
smije kao lud. Osobiti znaci: voli da kiti drveće.
2) Jugo, boja očiju i kose nepoznata, jer je istoimeni nevidljiv, brkove i bradu vjerovatno
ima, jer škaklja prolaznike iza vrata, svira na neku spravu nepoznatog oblika i veličine,
jede snijeg i led u društvu sa Suncem. Osobiti znaci: dotični je vjerovatno završio
padobranski kurs (provjeriti u Zemunu kod avijatičara Stipe Butorca, druga vrata desno!)
Ko dotične protuve ukeba, uhvati ili ulovi, neka im oduzme isprave, veže ih i nek ih
stražarno sprovede u sadašnji glavni štab čiča Zimonje na najvišem vrhu planine. Juga
treba dopremiti u zatvorenom sanduku bez ijedne rupe da se ne bi izvukao i pobjegao
zajedno s Promajom.
Nagrada za hvatača: tri mjeseca besplatnog zimovanja u Smrznutom Cvokotancu, bunda
od inja i dozvola za igranje u Snježnoj Oluji (svira duvački orkestar kapelmajstora
Sjeverca).
Mole za saradnju:
Čiča Zimonja i Sjeverac

Na žalost, prvi koji je pročitao tu objavu bilo je samo Sunce. Dok je ono sricalo i čitalo
nezgrapna Zimonjina slova, led se sasvim otopio, a s njim nestade i opomene.
Ubrzo na to mjesto stigoše Jugo i Proljeće i svuda okolo, pod niskim žbunjem, probudiše
raznorazno cvijeće. Zamirisa čitav kraj.
Te iste noći, u jednoj studenoj pećini na vrhu planine, čiča Zimonja se trže iza sna,
omirisa vazduh i namršti se.
– Uhu, ala nešto smrdi! Čini mi se da su ljubičice.
– A mene bole noge progunđa Sjeverac. – Sigurno je Jugo blizu.

Ostavite komentar