Prve noći, sve po mjesečini, Šarov stiže na granicu zečjeg sela

0
13

– Oho, odavde moraš što prije bježati, jer bi se mogao zlo provesti! – progunđa Šarov, pa
se dade u tako ludi trk da je za čitavih trista metara prestigao svoju rođenu sjenku. Kad se
obazreo, ugleda kako njegova sjenka juri uz brdo, pa pomisli da ga to pristiže neki zec i
dade se u još bješnji bijeg, da od toga umalo nije pobjesnio. Sva njegova sreća što je u
blizini bila neka veoma gusta šuma, pa kad Šarov u nju zamače, oko njega se sklopi takav
crni mrak da je u njemu izgubio ne samo svoju sjenku nego i sebe samoga.
– Šarove, gdje si, ne vidim te? – upita on sam sebe, pa isto tako sam sebi odgovori:
– Šta me pitaš! Ne znam ni ja gdje sam.
Idući polako sve za svojim nosom, Šarov se jedva ispetlja iz te šume i pođe dalje, ali
ubrzo nabasa na još veću nevolju – pred samo mačje selo.
E, tu si imao šta da vidiš!
Na jednom stubu, kod ulaza u selo, visilo je jedno pseto vezano za rep. Na njemu su
mačke oštrile svoje kandže, a kad bi siroto pseto stalo da se isuviše dernja i zavija, jedan
stari glavati mačak poučno ga je korio:
– Ćutkac, burazeru! Zar se ne sjećaš kako si ti jurio naše mačiće?
Šarov se sjeti kako je nekad i on progonio mačke sve dok ne bi strugnule uz kakvo drvo,
pa ga od straha potrese troljetna groznica i srce mu sleti u pete.
– Brrr, valja kožu spašavati!
I opet je bježao i bježao. Da bi se ta njegova trka opisala kako valja, trebalo bi imati
knjigu dugu pola dana, punu trnjaka, urvina, plotova i čičaka, ali u takvoj bi se knjizi
izgubio i sam čitalac. Nećemo je zato ni pisati, nego ćemo uzeti čizme od sedam milja i
preskočićemo sve njegove doživljaje, pa ćemo se odjednom naći…
Gdje, gdje?!
… pred čarobnim i slavnim psećim selom!
Evo Šarova, stigao je pred pseće selo. Od čuda je toliko zinuo, pa čisto ne vjeruje svojim
očima, nego im kaže:
– Lažete, oči, nije ovo istina! Imalo se šta i vidjeti!
Pseće selo sa svih strana bilo je opasano visokim bedemom od šunki, ali se do njih nije
moglo doći, jer je oko bedema bio dubok jendek pun divljih mačaka’. Videći Šarova, one
počeše užasno da se dernjaju:
– Mrnjau-frnjau, dođi ovamo da te poderemo u paperje!
Nad velikom kapijom kroz koju se ulazilo u selo stajao je ovaj natpis:
“Ti, koji ulaziš ovdje, ostavi napolju sve svoje buve i čičke”.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here