Razgovarao sam s vrapcem, pa se zadržao – objasni mu čvorak, a hrast nastavi

0
12

– Ehe, da si samo vidio kako sablje sijevaju, zveče oklopi i konji se propinju. Od jutra do
mraka trajala je bitka, a onaj moj negdašnji dječak sedam je puta kretao na juriš
oklopnike, tri su konja pod njim ubijena, a on je još uvijek neumorno jurišao.
“Junački ovaj brani zemlju!” uzviknuo je s odobravanjem Kara-Mustafa i lično poveo u
boj svoje odmorne konjanike. Zatutnja bojno polje, ukrstiše se mačevi i krive turske
sablje, diže se oblak praha. A uveče, kad se stiša bojna vreva, gospodar tvrđave ležao je
mrtav pored svoga barjaktara.
– Tužna priča – reče dobri čvorak. – Eto ti šta sve putnik čuje kad dođe u prošlost. Baš je
ta prošlost neko začarano selo, njiva, šta li je.
– A ja mislim da je prošlost onaj strmi brijeg s tvrđavom na vrhu – reče hrast. – Moj
dječak je baš tamo živio u prošlosti.
– E, onda letimo tamo – odluči čvorak i zaleprša visoko iznad negdašnjeg bojnog polja.
Sletio je na jednu od kula stare tvrđave baš kad se na njenu terasu penjao neki stari
istoričar, čičica duge bijele brade.
– Šta ti tražiš ovdje, uvažena brado? – učtivo upita čvorak.
– Oživljavam prošlost, moj dragi repiću – odgovori mu istoričar.
– E, to ti je dobro – pohvali ga čvorak. – Baš i mene interesuje prošlost, u prvom redu
grožđe koje je u njoj raslo. I njega ćeš ti oživjeti, je li tako?
– Naravno da ću oživjeti – reče naučnik – vidjećeš, na primjer, kako je Horacije volio
grožđe i o njemu krasno pjevao.
– Oho, sigurno je i taj Horacije bio neki čvorak? – upita bezazleno ptica neznalica.
Istoričar se nasmiješi.
– Nije baš čvorak, ali je bio nešto tako kao slavuj – veliki pjesnik.
– Aha, aha, dobro je! – obradova se čvorak. – Baš ćeš mi pokazati gdje se tu u toj
prošlosti nalazi Horacijevo grožđe. Željan sam da ga izbliza vidim.
Čvorak se spusti na istoričarevo rame i tako zajednički krenuše, to jest: krenu istoričar
noseći svog neobičnog prijatelja.
I evo: u velikoj sali, na univerzitetu, stari istoričar drži predavanje i pred svojim
slušaocima oživljava prošlost. Oživljava slavne bitke, pobjede, velike heroje koji su
branili svoj narod i čuvene pjesnike koji su o njemu pjevali. Oživjeće jednog dana i onog
branioca stare tvrđave o kome je pričao moćni hrast, govoriće o pjesniku Horaciju.
A šta radi čvorak?
Čvorak, bogme, kao svaki čvorak: sjedi među studentima ispod biste Julija Cezara,
nemiran je, vrti se i brblja smetajući ostalima da slušaju predavanje. Kad jednog dana
bude riječ o Horaciju, sigurno, zbog brbljanja, neće ni to čuti i, eto ti, – ne vrijedi mu što
je došao na univerzitet. Možda mi poneko ne vjeruje da je čvorak otišao baš na studije?

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here